Sunce baca svoje pozlacene zrake koje prodiru talase plavog mirnog mora.Talasi mali i mirni nezno dodiruju obalu. Sve deluje tako tiho, opustajuce i spokojno. U vazdhu vetar miluje pesak.Radost opija sa neizmernom srecom koja se siri.
Odjednom vetar postaje sve jaci i grublji, podize talas visoko i zapljuskuje onaj mir. Opet smo na pocetku. Mozda smo uvek i bili.Sve ovo je bila maska koju je ogroman talas oprao.I sta onda? Kako se izbaviti? Vratiti onaj mir, gde treba pobeci, sakriti se?
Нема коментара:
Постави коментар